
Što su peladophobia i phalacrophobia?
U medicini su prepoznati i opisani mnogi strahovi i fobije, od najpoznatijih, kao što su strah od pauka, zatvorenih prostora ili letenja, do onih najneobičnijih, poput kromofobije ili frigofobije, što su strah od svijetlih boja, odnosno strah od hlađenja.
Iako se riječi strah i fobija često koriste kao sinonimi za istu stvar, one nemaju potpuno isto značenje. Osjećaj straha nam je svima dobro poznat. Biološki gledano, strah je jedno od najosnovnijih osjećaja koje mogu osjetiti više razvijene životinje i čovjek. Ima izuzetnu ulogu u preživljavanju vrste, jer nam na prvi znak opasnosti nalaže da pobjegnemo i sakrijemo se, čime osiguravamo vlastiti opstanak, a posredno svaki pojedinac tako doprinosi očuvanju svoje linije, gena i vrste. Strah traje dok je opasnost prisutna i stoga je racionalna emocija. Postoje različiti nivoi straha - od blažih, kada se na trenutak prestrašimo, do onih koji gotovo nemaju stvarne osnove i koje možemo opisati kao iracionalne, na koje osoba koja ih doživljava ne može svjesno utjecati. Takvi strahovi nazivaju se fobijama.
Fobije su prilično česte među ljudima, ali potrebno je razlikovati između intenzivnog straha, kojeg često osjećaju djeca, primjerice od liječnika ili životinja, koji s vremenom prolazi, i fobije, gdje se bez odgovarajuće stručne pomoći straha ne možemo riješiti.
Fobiju možemo prepoznati po različitim simptomima, kako psihičkim tako i fizičkim. Osoba koja pati od fobije može biti vrlo nervozna, imati osjećaj da je smrt blizu, osjećati vrtoglavicu ili čak stvarno pasti u nesvijest, doživjeti panični napad, ubrzani rad srca, jako se znojiti, imati suha usta, ne može normalno izgovarati rečenice, nekontrolirano se tresti, itd. Naravno, nije nužno da osoba osjeti svaki od navedenih simptoma, ali obično nekoliko njih, nad kojima nema kontrolu niti može utjecati na njih (za razliku od intenzivnog straha). Simptomi se javljaju kada se osoba nađe u blizini izvora straha, doživi ga ili samo pomisli na njega, kao što je boravak u zatvorenom prostoru, viđenje pauka, životinje, vožnja avionom itd. Fobija obično ima korijen u djetinjstvu ili u nekom lošem iskustvu. Osoba će izbjegavati kontakt s izvorom svoje fobije koliko god može, što može značajno otežati život. Jedini način da se riješimo fobije je potražiti stručnu pomoć. Možemo i sami pokušati prevladati fobiju, ali samo u početnim, blažim fazama, u slučajevima kada se osoba može donekle kontrolirati tijekom napada. Ako potpuno izgubi kontrolu, najbolje je što prije potražiti liječničku pomoć i postupno se suočiti s problemom, jer situacije koje izazivaju ovakav odgovor mogu biti i životno ugrožavajuće (primjer je strah od visine, gdje osoba može izgubiti svijest i pasti u dubinu). Naravno, uspjeh liječenja nije zajamčen. Postoje i lijekovi koji ublažavaju simptome fobijskih napada, ali oni imaju mnogo negativnih nuspojava i ne rješavaju sam problem.
Kao što smo već spomenuli, poznato je i opisano mnogo fobija. Dvije od njih su peladophobia i phalacrophobia (odgovarajući hrvatski izrazi bili bi peladofobija i palakrofobija, ali ti termini nisu u širokoj upotrebi u hrvatskom jeziku i nemaju adekvatne prijevode). Prva označava strah od ćelavih ljudi, dok druga predstavlja strah da ćemo sami postati ćelavi. Kao i kod svih drugih fobija, i ovdje je riječ o iracionalnom, neobjašnjivom i nekontroliranom strahu, koji obično potječe iz traumatskog događaja, kao što je sudjelovanje u pljački gdje je pljačkaš ćelava osoba, i slično. Može biti i urođen, što je vrlo rijetko. Obje ove fobije mogu se izliječiti samo stručnom pomoći, bilo psihoterapijom ili, u najtežim slučajevima, medicinskim ili psihijatrijskim liječenjem.
Oznake: peladophobia phalacrophobia fobije strah od ćelavosti strah od ćelavih ljudi psihoterapija liječenje fobija rijetke fobije iracionalni strahovi
Napiši komentar